Zašto djeca škrguću zubima tijekom noći

30.03.2026.

Noćno škrgutanje zubima kod djece česta je pojava koja roditelje najčešće zabrine tek kada tijekom spavanja čuju neugodno struganje zuba o zub. Takvo škripanje zubima, poznato i kao bruksizam, ne mora uvijek značiti ozbiljan problem, ali ga ne treba ni zanemariti, osobito ako se ponavlja, traje dulje vrijeme ili je praćeno boli, napetošću čeljusti i trošenjem zuba. Prema novijoj znanstvenoj literaturi, dječji bruksizam je multifaktorijalan, što znači da najčešće nema samo jedan uzrok. U većini slučajeva riječ je o kombinaciji čimbenika povezanih sa spavanjem, disanjem, razvojem čeljusti, emocionalnom napetošću i individualnom predispozicijom. Upravo zato važno je razumjeti uzrok, prepoznati simptome i procijeniti kada je potrebno potražiti stručnu pomoć.

Što je bruksizam kod djece

Bruksizam je nesvjesno stiskanje ili trljanje zubima, najčešće tijekom noći. Dijete pritom može snažno stiskati čeljust ili pomicati donju čeljust tako da dolazi do škrgutanja zubima. U nekim slučajevima zvuk je vrlo izražen, dok se kod druge djece problem očituje bez jasnog šuma, ali s vidljivim posljedicama na zubima i žvačnim mišićima.

Povremeno škripanje nije nužno alarmantno. Dječji organizam raste, čeljust se razvija, zubi niču i mijenjaju položaj, pa su kratkotrajne faze noćnog stiskanja moguće. Ipak, kada se pojave bol, osjetljivost zuba, jutarnja ukočenost čeljusti ili znakovi trošenja cakline, treba razmotriti detaljniju procjenu.

Najčešći uzroci noćnog škrgutanja zubima

Ne postoji samo jedan razlog zbog kojeg dijete škrguće zubima. Najčešće je riječ o kombinaciji više čimbenika, a novija istraživanja posebno ističu povezanost sa spavanjem i disanjem.

Poremećaji spavanja

Prema novijim istraživanjima, poremećaji spavanja i mikrobuđenja tijekom sna među najčešćim su uzrocima dječjeg bruksizma. Djeca koja nemirno spavaju, često se okreću, hrču, imaju pauze u disanju ili dišu na usta češće pokazuju noćno škrgutanje zubima.

Kada san nije kvalitetan, povećava se mišićna aktivnost tijekom noći. Zato je važno promatrati širu sliku, a ne samo zub kao izolirani problem.

Disanje na usta i sužene čeljusti

Jedan od važnih funkcionalnih uzroka može biti povezan s načinom disanja i razvojem čeljusti. Djeca s uskom gornjom čeljusti, visokim nepcem, križnim zagrizom ili suženim dišnim putem češće imaju hrkanje, nemiran san i bruksizam.

Upravo tu važnu ulogu može imati ortodoncija, ne samo zbog položaja zuba nego i zbog procjene razvoja čeljusti, funkcije zagriza i mogućeg utjecaja na disanje. U određenim slučajevima ortodontska terapija može doprinijeti poboljšanju prostora u čeljustima i boljoj funkciji dišnog puta.

Stres i emocionalna napetost

Jedan od čestih čimbenika je i stres. Djeca, iako to ne izražavaju uvijek jasno, mogu snažno reagirati na promjene u svakodnevici, školu, vrtić, razdvajanje od roditelja, umor, emocionalnu napetost ili pojačane zahtjeve okoline. Napetost se tijekom dana može potiskivati, a tijekom spavanja izlaziti kroz škripanje i stiskanje čeljusti.

U tim slučajevima škrgutanje se može promatrati kao mišićni odgovor na unutarnju napetost, slično kao što odrasli nesvjesno stišću zube.

Genetska predispozicija

Kod neke djece postoji i genetska predispozicija. Ako roditelji imaju bruksizam, veća je vjerojatnost da će se slična navika javiti i kod djeteta. Ipak, genetika se obično ne smatra jedinim uzrokom, nego dijelom šire slike.

Je li krivi zagriz glavni uzrok škrgutanja

Važno je naglasiti da novija istraživanja pokazuju kako sam krivi zagriz nije glavni uzrok škrgutanja zubima kod djece. Drugim riječima, prisutnost nepravilnog zagriza ne znači automatski da je upravo on odgovoran za bruksizam.

Ipak, ortodontska procjena i dalje može biti vrlo važna jer sužene čeljusti mogu utjecati na disanje, loši odnosi čeljusti mogu dodatno opteretiti mišiće, a nepravilni zagriz može pogoršati simptome. Zato ortodoncija nije uvijek izravno rješenje uzroka, ali često može biti važan dio cjelovitog pristupa.

Kako prepoznati da dijete ima problem

Roditelji najčešće prvo primijete zvuk noćnog škrgutanja. No postoje i drugi znakovi koji mogu upućivati na bruksizam:

  • jutarnja bol ili napetost u području čeljusti
  • osjetljiv zub pri žvakanju
  • glavobolja nakon buđenja
  • trošenje ili sitna oštećenja zuba
  • pritužbe na nelagodu u obrazima ili sljepoočnicama
  • nemirno spavanje
  • hrkanje
  • disanje na usta
  • jutarnja bol u mišićima lica
  • nelagoda u području čeljusnog zgloba

Kod manjeg djeteta simptomi nisu uvijek jasno izraženi. Ponekad dijete ne zna opisati što osjeća, pa se problem otkrije tek tijekom stomatološkog pregleda kada se uoče tragovi trošenja cakline ili preopterećenja čeljusti.

Može li škrgutanje zubima ostaviti posljedice

U blažim i prolaznim slučajevima posljedice ne moraju biti značajne. Međutim, dugotrajno i snažno škrgutanje može dovesti do vidljivih promjena. Najčešće se javljaju oštećenje zuba, osjetljivost, napetost mišića i opterećenje čeljusnog zgloba.

Kod djece koja su u fazi rasta dodatnu pažnju treba obratiti na odnos čeljusti, način disanja i način na koji se zubi dodiruju. Ako postoji funkcionalni poremećaj, posljedica nije samo estetska. Dugoročno se mogu razviti tegobe pri žvakanju, nepravilan razvoj zagriza, poremećaji kvalitete sna ili pojačana mišićna napetost u području glave i vrata.

Kada se treba javiti stomatologu ili ortodontu

Pregled je preporučljiv ako dijete često škrguće zubima, ako se žali na bol ili ako roditelj primijeti promjene na zubima. Stomatolog ili ortodont može procijeniti postoji li samo prolazna navika ili je riječ o problemu koji traži praćenje i liječenje.

Posebno je važno javiti se stručnjaku u sljedećim situacijama:

  • dijete škrguće gotovo svake noći
  • prisutna je bol u čeljusti ili glavobolja
  • vidi se trošenje zuba
  • dijete diše na usta ili hrče
  • prisutna je uska gornja čeljust
  • postoji križni ili duboki zagriz
  • javlja se bol u čeljusnom zglobu
  • postoji sumnja na nepravilnosti u rastu čeljusti

U tim slučajevima stručna procjena može uključivati analizu razvoja čeljusti, funkcije zagriza, disanja i potrebe za pravodobnim terapijskim pristupom. Kod djece u razvoju to može uključivati i ranu ortodonciju.

Kako izgleda liječenje i što roditelji mogu učiniti

Liječenje ovisi o uzroku. Ako je riječ o prolaznoj razvojnoj fazi, dovoljno je praćenje. Ako je prisutan stres, važno je smanjiti napetost kroz mirniju večernju rutinu, redovit san i osjećaj sigurnosti. Kada postoji funkcionalni poremećaj, potrebno je procijeniti zagriz, položaj čeljusti, obrasce disanja i kvalitetu sna.

Roditelji mogu pomoći tako da obrate pažnju na djetetove navike prije spavanja. Korisno je izbjegavati pretjerano stimulirajuće aktivnosti navečer, poticati opuštanje i pratiti javlja li se škrgutanje u razdobljima pojačanog umora ili emocionalnog opterećenja.

U određenim slučajevima potrebna je suradnja više stručnjaka, osobito kada se bruksizam povezuje s nepravilnim zagrizom, napetošću mišića, disanjem na usta ili složenijim razvojnim obrascima. Tada se problem ne promatra samo kroz jedan zub, nego kroz funkciju cijelog sustava.

Dobra vijest za roditelje

U većini slučajeva dječji bruksizam je prolazan i bezopasan. Ipak, važno je procijeniti postoji li funkcionalni uzrok koji bi mogao utjecati na disanje, razvoj čeljusti, kvalitetu sna i zdravlje zuba.

Zato danas ortodoncija nije samo „ravnanje zubi”, nego dio šire procjene rasta, disanja i funkcije. Ako primjećujete da vaše dijete škrguće zubima, pravodobni pregled može pomoći utvrditi je li riječ o prolaznoj pojavi ili postoji uzrok koji je moguće ciljano riješiti.

Zašto je važno promatrati širu sliku

Kod djeteta noćno škripanje zubima rijetko je samo izolirana navika. Ono može biti signal da postoji napetost, razvojna prilagodba, poremećaj spavanja, disanje na usta ili funkcionalni nesklad u području čeljusti. Zato je važno ne svesti sve samo na zvuk koji se čuje tijekom noći.

Kada se na vrijeme prepozna uzrok, lakše je spriječiti posljedice poput boli, trošenja zuba i dodatnog opterećenja čeljusti. Rana procjena često znači jednostavniju terapiju i bolji dugoročni razvoj čeljusti i zagriza. Ako su simptomi učestali ili izraženi, sljedeći korak može biti kontakt sa stručnjakom radi ciljane procjene.